Skip to main content

Opsesivno kompulsivni poremećaj- Osnove

Opsesivno kompulsivni poremećaj (OKP, eng. OCD) spada u grupu anksioznih poremećaja.

Opsesivno-kompulsivni-poremećaj-123
Osnovna ideja kod opsesivno-kompulsivnog poremećaja je da u odsustvu stvarne kontrole nad nekim događajem ili sopstvenim ponašanjem, osećaj bespomoćnosti i anksioznosti koji se tom prilikom javlja može biti umanjen ili izbegnut ako se uspostavi neki drugi oblik kontrole, u ovom slučaju u obliku brojanja, ponavljanja, slaganja po određenom redosledu i sl. Stoga su opsesije bez rituala retke, dok su češći slučajevi sa višestrukim opsesijama i kompulzijama.

Nametljive, neželjene, misli su, u osnovi, univerzalno ljudsko iskustvo. Značenje i interpretacija ovih misli drugačija je kod opsesivno kompulsivne osobe. Naime, osobe sa opsesivno kompulsivnim poremećajem pridaju posebno značenje ovim, nametljivim mislima, pa zato one postaju ugrožavajuće. Sa druge strane, za osobe koje nemaju opsesivno kompulsivni poremećaj, ove misli imaju neutralno značenje.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) obično uključuje i opsesije i kompulzije, iako neke osobe sa OKP-om imaju samo jedan oblik smetnji.

Opsesije (lat. obsessio - opsedanje, obuzetost nečim, opsednutost) su ponavljajuće i uporne misli, porivi ili slike koje se doživljavaju kao nametljive i neprimerene i uzrokuju značajnu anksioznost ili neprijatnost. To nisu samo preterane brige o realnim životnim problemima. Osoba se trudi da ne obraća pažnju na njih ili da ih potisne, i tada obično prepoznaje da su proizvod sopstvenog uma. Najčešće opsesije su: agresivne, seksualne, religiozna, povezane sa simetrijom i sl.

Opsesivno-kompulsivni-poremećaj-125
Kompulzije (lat. compulsio - primoravanje, prisiljavanje, prisila) su ponavljajuća ponašanja (npr. pranje ruku, slaganje, proveravanje) ili psihičke aktivnosti (npr. moljenje, brojanje, tiho ponavljanje reči) za koje osoba oseća da je primorana da ih izvodi ili zbog neke opsesije ili prema nekim pravilima kojih se strogo mora pridržavati. Njihov cilj je sprečavanje ili umanjivanje nelagodnosti ili sprečavanje nekog strašnog događaja, ali ove aktivnosti nisu na realan način povezane sa onim što trebaju sprečiti ili su jasno preterane. Najčešće kompulzije su: kompulzije čišćenja, pranja, proveravanja, brojanja, skupljanja i sl.

* Kognitivno bihejvioralna terapija je metoda izbora za opsesivno kompulsivni poremećaj.


Psihološko savetovalište Niš
psiholog Radica Ristić Stojilković

Comments

Popular posts from this blog

Radica Ristić Stojilković Diplomirani master psiholog, kognitivno bihejvioralni psihoterapeut pod supervizijom. Autor je više naučnih radova iz različitih oblasti psihologije, a trenutno je u procesu izrade doktorske disertacije. kontakt telefon: 0628734474 kontakt e-mail: psiholoskosavetovalistenis@yahoo.com skype: psiholoskosavetovalistenis Maja Todorović Diplomirani master psiholog, kognitivno bihejvioralni psihoterapeut pod supervizijom. kontakt telefon: 0643759430

Šta je ADHD, a šta ADD?

ADD i ADHD su skraćenice za Attention Deficit Disorder i Attention Deficit Hyperactivity Disorder. Ovi termini se odnose na deficit pažnje sa ili bez hiperaktivnosti.  Deca sa ADD problemom ispoljavaju tri osnivne karakteristike u ponašanju:   1. Selektivna pažnja i memorija: Najčešće imaju dva ekstrema pažnje. Odlično mogu da se fokusiraju na nešto što je njima zanimljivo ili u situacijama koje su nove i interesantne (Najčešće nemaju veze sa školom. Uglavnom su u pitanju video igrice ili TV), ali imaju izrazito lošsu koncentraciju kada treba da obavljaju svakodnevne, posebno školske aktivnosti. Ovoj deci selektivna je i memorija. Od pročitanog teksta ona obično zapamte stvari koje većina dece ne zapamti, ali propuste da memorišu ono što drugi memorišu. Pamte ono što je njima interesantno, a ne ono što je potrebno da zapamte. 2. Rasejanost: Lako ih omete bilo koja spoljašnja stimulacija ili neka ideja koja nema veze sa zadatkom koji obavljaju. 3. Impulsivnost: Reagu

Test za dijagnostifikovanje anoreksije

Bojiš se dobijanja na težini, mnogo paziš na unos kalorija ili ti se čini da je tvoj odnos sa hranom izvan kontrole? Osećaš se krivim/om i kažnjavaš se nakon jela? Izbegavaš pričati o hrani ili prisustvovati druženjima sa prijateljima i porodicom kako bi lakše održao/la svoj dnevni režim ishrane? Možda si u riziku da razviješ poremećaj ishrane . Upravo reagovanje na vreme ti može pomoći.  Uradi ovaj test!