Skip to main content

Anksioznost - Načini izražavanja

Strah i anksioznost - Normalna i patološka pojava


Strahovi i anksioznost deo su čovekovog života, kako detinjstva, tako i odraslog perioda i neke od ovih reakcija posmatraju se kao adaptivne (one koje možemo kontrolisati), dok su neke maladaptivne, odnosno, reakcije koje su van naše kontrole i određuju naše reakcije i ponašanje. Da bi strahove i brige mogli posmatrati kao poremećaje, kod deteta moramo uočiti poremećaj funkcionisanja.

Anksioznost je kompleksni, neprijatni osećaj strepnje, bojazni, napetosti i nesigurnosti koju karakteriše anticipacija moguće opasnosti ili pretnje, a praćena je aktivacijom autonomnog nervnog sistema. Anksioznost je normalna pojava u svakodnevnom životu. Patologija zavisi od intenziteta, trajanja i broja prisutnih simptoma. Intenzivna anksioznost javlja se uz mnoge psihičke, ali i fiziološke poremećaje.

Normalna i patološka anksioznost


Normalna anksioznost ima motivacionu i adaptivnu funkciju, podstiče promišljanje, planiranje i oprez, i sprečava nova izlaganja nelagodnim i bolnim situacijama. Ovakva anksioznost je pod kontrolom pojedinca. Patološka anksioznost, sa druge strane, javlja se izvan opasne ili preteće situacije, traje dugo nakon stresa ili opasnosti, ometa funkcionisanje osobe i može na bizaran naičin izmeniti njeno mišljenje i ponašanje. Patološka anksioznost je van kontrole pojedinca.

Anksioznost - Simptomi


Emocionalna stanja pa i anksioznost, osim kroz emocije, izražavaju se i kroz kognitivnu, bihejvioralnu i fiziološku komponentu. Tako se i anksioznost i njeni simptomi manifestuju na kognitivnom, ponašajnom, telesnom, i emocionalnom planu. Anksioznost karakteriše istovremena prisutnost simptoma na svim područjima i njihova međusobna interakcija. Kognitivna komponenta anksioznosti uključuje misli, verovanja, interpretacije i atribucije vezane uz određenu situaciju i njene očekivane rezultate. Bihejvioralna komponenta odnosi se na motorne reakcije koje obično uključuju preduzimanje akcije, izbegavanje ili beg. Fiziološka komponenta uključuje telesne reakcije osobe.

Anksioznost se odražava preko somatskih simptoma koji se mogu se podeliti u nekoliko grupa: kardiovaskularni (tahikardija, povišeni krvni pritisak, crvenilo), respiratorni (osećaj gušenja, ubrzano disanje), promene na koži (promene u temperaturi), muskularni (tremor, mišićna tenzija), gastrointestinalni (dijareja, mučnina, bol u grudima) i ostali simptomi (glavobolja, nesanica, noćne more, nesvestica).

Anksioznost - Lečenje


Za lečenje anksioznosti metoda izbora je kognitivno bihejvioralna terapija.

Psihološko savetovalište Niš
psiholog Radica Ristić Stojilković

Comments

Popular posts from this blog

Radica Ristić Stojilković Diplomirani master psiholog, kognitivno bihejvioralni psihoterapeut pod supervizijom. Autor je više naučnih radova iz različitih oblasti psihologije, a trenutno je u procesu izrade doktorske disertacije. kontakt telefon: 0628734474 kontakt e-mail: psiholoskosavetovalistenis@yahoo.com skype: psiholoskosavetovalistenis Maja Todorović Diplomirani master psiholog, kognitivno bihejvioralni psihoterapeut pod supervizijom. kontakt telefon: 0643759430

Šta je ADHD, a šta ADD?

ADD i ADHD su skraćenice za Attention Deficit Disorder i Attention Deficit Hyperactivity Disorder. Ovi termini se odnose na deficit pažnje sa ili bez hiperaktivnosti.  Deca sa ADD problemom ispoljavaju tri osnivne karakteristike u ponašanju:   1. Selektivna pažnja i memorija: Najčešće imaju dva ekstrema pažnje. Odlično mogu da se fokusiraju na nešto što je njima zanimljivo ili u situacijama koje su nove i interesantne (Najčešće nemaju veze sa školom. Uglavnom su u pitanju video igrice ili TV), ali imaju izrazito lošsu koncentraciju kada treba da obavljaju svakodnevne, posebno školske aktivnosti. Ovoj deci selektivna je i memorija. Od pročitanog teksta ona obično zapamte stvari koje većina dece ne zapamti, ali propuste da memorišu ono što drugi memorišu. Pamte ono što je njima interesantno, a ne ono što je potrebno da zapamte. 2. Rasejanost: Lako ih omete bilo koja spoljašnja stimulacija ili neka ideja koja nema veze sa zadatkom koji obavljaju. 3. Impulsivnost: Reagu

Test za dijagnostifikovanje anoreksije

Bojiš se dobijanja na težini, mnogo paziš na unos kalorija ili ti se čini da je tvoj odnos sa hranom izvan kontrole? Osećaš se krivim/om i kažnjavaš se nakon jela? Izbegavaš pričati o hrani ili prisustvovati druženjima sa prijateljima i porodicom kako bi lakše održao/la svoj dnevni režim ishrane? Možda si u riziku da razviješ poremećaj ishrane . Upravo reagovanje na vreme ti može pomoći.  Uradi ovaj test!