Skip to main content

Depresija kod dece i mladih

Depresija-kod-dece-1
Depresija je, kod dece i mladih, povezana sa specifičnim karakteristikama pojedinih razvojnih faza. Trajna tuga, nemogućnost uživanja u aktivnostima koje su im ranije bile prijatne, povlačenje, telesne tegobe kao što su glavobolja ili bolovi u stomaku, manjak energije, loša koncentracija, gubitak apetita i poremećaj spavanja (nesanica) ukazuju na to da postoji depresija kod deteta ili mlade osobe.
Depresija kod dece i mladih može dovesti do verbalnog izražavanja želje da ih više nema ili do otvorenog pričanja o suicidu, dok kod adolescenata depresija može dovesti do zloupotrebe alkohola i droge. Prisustvo fobija, često bežanje od kuće, antisocijalno ponašanje i delikvencija takođe mogu upućivati na depresiju. 

Depresija se kod dece može prepoznati ukoliko postoje znakovi prerane zrelosti ili ukoliko se dete oseća “dubljim” u odnosu na “površne” vršnjake. Kod male, predškolske dece i mlađe školske dece može se pojaviti inhibicija u igri, agitiranost, napadi plača, enkopreza i enureza, poremećaji apetita i sna, noćni strahovi i inhibicije u učenju. Deca i mladi koji izazivaju probleme u kući ili školi ne moraju nužno biti tužna, pa zato roditelji i učitelji ne prepoznaju uvek takvo ponašanje kao znak depresije, ali, ako ih neko direktno pita, ova deca mogu reći da se osećaju tužno. 

Malo dete istražuje spoljašnji svet tako što kroz ponašanje pokazuje svoju negativnu reakciju na situaciju koja ga frustrira. Kako dete raste, raspoloženja postaju trajnija i manje vezana za spoljašnje događaje i situacije. 

Na mlađem uzrastu tuga se javlja kao reakcija na frustraciju ili gubitak. Približavajući se adolescenciji dete nije više jednostavno tužno nego traži uzrok tuge koju oseća, često okrivljujući samog sebe za nešto za šta nije krivo. Na tom uzrastu javlja se i osećaj smanjenog samopoštovanja. U adolescentnom periodu način na koji se depresija manifestuje sve je sličniji depresiji u odrasloj dobi, ali još uvek postoje razlike. Adolescenti nemaju iskustvo da su stvari koje donose bol i loša osećanja prolazne pa smatraju da će patnja i bol koju osećaju biti večni. Tako će odbacivanje od vršnjaka adolescent shvatiti kao isključenje iz društva, neuspela veza doživotnu usamljenost, a loša ocena potpuni akademski neuspeh.


Psihološko savetovalište Niš
psiholog Radica Ristić Stojilković

Comments

Popular posts from this blog

Radica Ristić Stojilković Diplomirani master psiholog, kognitivno bihejvioralni psihoterapeut pod supervizijom. Autor je više naučnih radova iz različitih oblasti psihologije, a trenutno je u procesu izrade doktorske disertacije. kontakt telefon: 0628734474 kontakt e-mail: psiholoskosavetovalistenis@yahoo.com skype: psiholoskosavetovalistenis Maja Todorović Diplomirani master psiholog, kognitivno bihejvioralni psihoterapeut pod supervizijom. kontakt telefon: 0643759430

Šta je ADHD, a šta ADD?

ADD i ADHD su skraćenice za Attention Deficit Disorder i Attention Deficit Hyperactivity Disorder. Ovi termini se odnose na deficit pažnje sa ili bez hiperaktivnosti.  Deca sa ADD problemom ispoljavaju tri osnivne karakteristike u ponašanju:   1. Selektivna pažnja i memorija: Najčešće imaju dva ekstrema pažnje. Odlično mogu da se fokusiraju na nešto što je njima zanimljivo ili u situacijama koje su nove i interesantne (Najčešće nemaju veze sa školom. Uglavnom su u pitanju video igrice ili TV), ali imaju izrazito lošsu koncentraciju kada treba da obavljaju svakodnevne, posebno školske aktivnosti. Ovoj deci selektivna je i memorija. Od pročitanog teksta ona obično zapamte stvari koje većina dece ne zapamti, ali propuste da memorišu ono što drugi memorišu. Pamte ono što je njima interesantno, a ne ono što je potrebno da zapamte. 2. Rasejanost: Lako ih omete bilo koja spoljašnja stimulacija ili neka ideja koja nema veze sa zadatkom koji obavljaju. 3. Impulsivnost: Reagu

Test za dijagnostifikovanje anoreksije

Bojiš se dobijanja na težini, mnogo paziš na unos kalorija ili ti se čini da je tvoj odnos sa hranom izvan kontrole? Osećaš se krivim/om i kažnjavaš se nakon jela? Izbegavaš pričati o hrani ili prisustvovati druženjima sa prijateljima i porodicom kako bi lakše održao/la svoj dnevni režim ishrane? Možda si u riziku da razviješ poremećaj ishrane . Upravo reagovanje na vreme ti može pomoći.  Uradi ovaj test!